%0 Journal Article
%T Tijelo, dru£¿tvo, prostor: iskustva slijepih u Zagrebu
%A £¿akaja
%A Laura
%J -
%D 2018
%R 10.15176/vol55no203
%X Sa£¿etak U radu se izla£¿u neki od rezultata istra£¿ivanja zasnovanoga na intervjuima sa slijepim i slabovidnim osobama u Zagrebu. Rasprava pokazuje da je iskustvo slijepe osobe u javnim prostorima grada dio interakcije izme£¿u njezina vlastita tijela, fizi£¿kih obilje£¿ja urbanoga okoli£¿a te dominiraju£¿ih dru£¿tvenih diskursa o slijepima. U toj su interakciji dru£¿tveno i tjelesno uzajamno povezani. U prvome dijelu rada razmatra se prostorno-vremenska dimenzija mobilnosti slijepih osoba u urbanom prostoru. Analiza je pokazala da gradska struktura, ure£¿enje i infrastruktura, koji su oblikovani primarno za osobe bez tjelesnih o£¿te£¿enja, utje£¿u na prostorno-vremenske modele kretanja slijepih, £¿to se iskazuje u svo£¿enju kretanja na ograni£¿en broj ruta i u vremenskim ritmovima koji su uskla£¿eni s tijelom, s njegovim limitima i mogu£¿nostima. U drugome se dijelu rad fokusira na stereotipe. Autorica dolazi do zaklju£¿ka da se u uobi£¿ajenim stereotipima o slijepima: a) identitet slijepe osobe svodi na njezinu sljepo£¿u, b) slijepima se pripisuju neke ¡°neobi£¿ne¡± karakteristike, c) podcjenjuje se sposobnost slijepih da samostalno obavljaju svakodnevne stvari, d) nesposobnost osobe da vidi generalizira se u pretpostavku njezine op£¿e nesposobnosti. Pritom se stereotipi, koji tjelesno obilje£¿je prera£¿uju u dru£¿tveni imaginarij, materijaliziraju u obliku dru£¿tvenih prepreka s kojima se suo£¿avaju slijepi. Rezultati rada argumenti su za model invaliditeta koji bi prepoznavao realnost tijela s fizi£¿kim o£¿te£¿enjem, a pritom bi osiguravao pravedan i nediskriminatoran dru£¿tveni okvir u kojem bi se sposobnosti osoba s invaliditetom mogle slobodno realizirati
%K slijepi
%K osobe s invaliditetom
%K tijelo
%K stereotipi
%K prostorno-vremenski ritmovi
%K modeli invaliditeta
%U https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=311796