%0 Journal Article
%T Rjes£¿avanje problema visec£¿ih dijelova kod 3D ispisa
%A Hercigonja
%A Zoran
%J -
%D 2018
%X Sa£¿etak Visec£¿i dijelovi kao samostalne strukture nadogra£¿ene na podlogu ili prethodni sloj, sklone su uvijanju ili drugim deformacijama. Dakle, vec£¿ina 3D aditivnih procesa proizvodnje poput FDM/FFF, SLS, EBM, LOM, PBIH3DP i STL predstavljaju u procesu kreiranja 3D proizvoda inkrementalno slaganje tankih, fleksibilnih slojeva. Problem visec£¿ih dijelova generic£¿ki je termin za bilo koju £¿visec£¿u¡° strukturu (strukturu negativnog kuta). Ukoliko se radi o objektima c£¿iji visec£¿i dijelovi premas£¿uju kut od 45¡ã, potrebno je pribjec£¿i koris£¿tenju potpornih struktura. Potporne strukture podrazumijevaju pasivnu strukturu koja nije dio ispisanog objekta, a daje mu strukturalnu podrs£¿ku to jest onemoguc£¿ava pojavu deformacije oblika. Upravo sve kompleksniji 3D modeli zahtijevaju mnos£¿tvo visec£¿ih dijelova. Me£¿utim, da bi se stvorio kvalitetan proizvod uz s£¿to manje otpada i pogres£¿aka potrebno je u ranim fazama projektiranja, vizualizirati potporne strukture pomoc£¿u softvera
%K 3D ispis
%K visec£¿i dijelovi
%K samostalna struktura
%K STL
%K modeli
%U https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=322524